Join the mailing list. Enter your e-mail.

ARTICLES

Sazivanje vijeca bijele breze

Categorized in these topics: Baba Yaga Bosnia Female Social Justice Posttraumatic Stress Disorder Women's Trauma Issues


Plesem slavenska kola. Radim u krvlju umazanom bosanskom krajoliku, ispresijecanim djevicanskom crnogoricnom sumom, samo sat I pol udaljenim od Sarajeva. Balkan, isprljan s dva svjetska I nedavnim krvavim ratom, jedan je od predstavnika “tamnog doba” u kojem zivimo.

Odlomak ” iz knjige “From the Realm of the Ancestors, An Anthology in Honor of Marija Gimbutas,” autorice Joan Marler pod nazivom “Deepening the Disciplines”, jasno ukazuje da se za vrijeme “cetvrtog milenija prije nove ere, nakon Kurganskog Vala II”, u vecem dijelu Jugoistocne Europe – geografskoj lokaciji bivse Jugoslavije – odvija strukturalna reorganizacija. Jasni dokazi nalaze se u napustanju 600 do 700 do tada naprednih nalazista (naprednih jos u kasnom sedmom mileniju prije nove ere). Ocigledno propadanje kulture I kaos tog perioda prouzrokuje “Tamno Doba” Balkana [i] Balkansko “Tamno Doba” nastavlja se I do danasnjeg dana. Setajuci se kroz sumu u Bosni, primjetila sam kako I debla drveca ukazuju na iste dokaze. Kolo se ne moze plesati pod unistavackim religijama muskaraca I njihovim politickim, vladajucim tijelima, ali se moze plesati pod granama I krosnjama drveca. Kao krugovi na deblu drveta, Kolo (sinonim na bosankom jeziku za krug ili za plesanje) je ljudski krug na drvetu, te predstavlja sjeme za metafizicki zenski kulturni preporod.


Sve sto imam je moje ograniceno znanje bosanskog jezika, veliku ljubav za ples slavenskog kola I moje znanje lijecenja klinicke traume, ali najvaznije od svega – sto ja donosim ovom radu – je da sam zena. Kao zenski forenzicki psihoterapeut, znam da fondiranja procesa lijecenja traume nema, pogotovo ne za zene I djecu. Stoga nalazim da je uraditi makar jednostavno djelo u tom pogledu, velika stvar. Za mene su ta jednostavna djela postala ne samo moja Kola I lijecenje trauma, vec I sveta hodocasca starim lokacijama Boginje u Europi, tako lijepo prikazanim u knjigama Marije Gimbutas u njenoj knjizi “The Civilization of the Goddess” (“Civilizacija Boginje”). Primjetila sam kako smo bosanske zene I ja plesale pod granjem drveca uskladjenim, arhetipskim pokretima da oplodimo Majku Zemlju svetim zenskim.

Misticni, jednostavni element ples zena u krugu, pod krosnjama drveca predstavlja lijecenje. Uvijek sam znala I osjecala Kolo – veliki krug kao metaforu za krugove na deblu u svetoj sumi Boginje.

Marija Gimbutas – Bijela Vrba

Ako u sumi jedno stablo biva sruseno, isprepleteni korjeni drugih sestrinskih stabala bivaju unisteni I iskinuti iz zemlje. To unistavanje I iskinuce zenskih korjena, osjecam u Kolu nakon sto cujem zene kako govore iz prve ruke. Kad bih plesala u Kolu ili koristila arhetipsku energiju Kola u terapijama traume, postajala bih svjedokom kako je Kolo “metafizicki, zenski, kulturoloski preporod”[ii], a krugovi na deblu pulsiraju prema van u rastucem zenskom ritmu. Kad se zena identificira kao “Amerikanka”, “Afrikanka”, “Francuskinja”, “Jugoslavenka”, velika suma gubi na svojem identitetu. Ja sam zenstveno stvorenje, sestra iz klana Majke Zemlje, I zensko prije svega – prije bilo kakvog identificiranja s religioznim grupama ili etnicitetom. Kao unistene sume diljem svijeta I broj zena se drasticno smanjuje, sto pokazuju statistike broja rodjenih u Afganistanu, Iranu, Iraku, Egiptu I Kini. Kad zene pricaju o sebi u prvom rodu, plesu Kolo, bave se umjetnoscu I zive zivot punim plucima, one pokazuju svoju pravu zenstvenu svetost - I sazivaju Vijeca Bijele Breze. Ja sam dozivjela to Vijece Bijele Breze sa zenama iz Bosne u svojoj klinickoj terapiji traume.

Sazivanje Vijece Bijele Breze---

Na prvi pogled mi se ucinilo da su Bosanke iz sela Ahmica hodajuce krupne breze sa svojim cistim bijelim maramama, nosenim preko tamnih haljina s detaljima koji nalikuju kori drveca u Bosni. Dok su ulazile jedna po jedna, osjetila sam potrebu da im se poklonim. Ja sam se spremala da odrzavam trening u Februaru 2002, a one su tiho ulazile u ucionicu osnovne skole u Novom Travniku. Povukla sam se da gledam njihove lelujave pokrete dok su ulazile u ucionicu, kao sto sam s postovanjem gledala I sumu svetog drveca.

Jos sam jednom osjetila ovakvo postovanje prema ljepoti – netaknutoj ljepoti prirode - za vrijeme posjeta prirodi I gustim, zelenim sumama Bosne. Cula sam sapate ptica, klokotanje planinskih potocica I fijuk vjetra u krosnjama drveca dok su zene iz Ahmica ulazile u ucionicu, susteci svojim dugim haljinama I maramama. Biti svjedokom I cuti sapate Majke Prirode, slusajuci te zene iz Ahmica, ljepse je od vojnih truba I parada. To se zove zivjeti I disati zensku nezavisnost.

Ovo je bilo moje prvo zensko sazivanje Vijeca Bijele Breze. Zene iz Ahmica napravile su divnu atmosferu u napustenoj I poluporusenoj ucionici osnovne skole gdje nije bilo ni grijanja. Zene su sjedile na dugackoj klupi koja se prostirala uza zid ucionice, a mi smo sjele u polukrug ispred njih. Shvatila sam da je klupa u biti kraljevski tron Majke Zemlje I da ova krupna, bijela stabla breze sazivaju vijece. Taj nagovjestaj povratla zenskog legalnog sistema pretvorio se u vodopad I docarao mi svu snagu Boginje Nemesis da povrati izgubljeni balans.
Znala sam da bi sva istina. izgovorena ustima ovih zena, ovih Bijelih Breza, lako mogla razbiti svaku moju sumnju I iluziju. Ali ja sam zeljela cuti svaku izgovorenu notu, vjerujuci da je njihova pjesma zaista carobna rijec koja ce pomoci rodjenju korjena svetih suma. Dok smo sjedile u Kolu, slusala sam ih I osjecala njihovu prisutnost. Jedna starica izjavila je da ne osjeca mrznju prema Hrvatima koji su ubili 150 Muslimana. Imala je glas koji je duboko odzvanjao dok je opisivala smrt unucadi, kcerki, sinova I muzeva. Jedna od zena breza – zena iz Ahmica – samo je plakala I jecala, utjelovljujuci najdublje I najbogatije tonove iz Vijeca Bijele Breze. Saznali smo da je izgubila moc govora od gubitka pet clanova svoje obitelji jednog jutra u Bosni, ne tako davno. Unatoc svemu, nasla je tonove bola, koji nisu sastavni dio muskog sistema rijeci, tako jasno da smo sve mi jecale u krugu Kola.

Postajale smo sve bljede, cim smo cule osude koje je izreklo vijece Bijele Breze. Patrijarsi su se spremali za unistenje stabala sume I ljudi-stabala-Slavena iz Ahmica I cijelog svijeta. Trazeci osvetu, kao sto I Boginja Nemesis trazi da je cuju, zene iz Ahmica govorile su o strahotama koje su im se desile. Bilo je tesko slusati te tonove tuge, boli I zaljenja koje govore srcu I dusi. Javila se zelja da bjezim, ali se nisam mogla pokrenuti – korjeni su bili previse snazni. Ratni zlocini prodrli su duboko I bez milosti u njihove domove (dom arhetipski predstavlja maternicu). Vijece razumije da ce se tako nesto desiti svakome od nas prije ili kasnije, ali da je najvjerovatnije da nam se to SADA desava.

U aprilu 2002. godine, kao sastavni dio moje Konferencije Mirotvornih Dimenzija koju je pokrenulo moje Sumejja Kolo u Novom Travniku, sazvali smo jos jedno Vijece Bijele Breze – zene iz Ahmica. Nas 50 sastalo se u kucu jedne od clanica vijeca. Jastuci s uzorcima iz kulture bosanskih Slavena popunili su svaki kutak dnevne sobe I kuhinje. Vidjela sam te iste bijele breze kako lelujaju I ulaze u sobe, te sjedaju u turski sjed na pod. Obucene u svoju islamsku nosnju I dimije, sjedale su na pod, a materijal njihove nosnje sumio je kao planinski potok. Nikad nisam bila svjedokom ovakve ljepote I ljubavi. Okusila sam sol svojih suza koje su se skupljale iza mojih ociju I curile direktno u moju zensku dusu. Ljubav se pojavila niotkuda I ulijevala se u svaku celiju mojeg tijela.

Pokrenula se neka jaka sila u trenutku kada su pocele pjevati svoje price u prvom licu. Znala sam da je Majka Zemlja cula njihove povike I zemaljske pozive I da je pokrenula Vijeca Bijelih Breza. Pricale su o odluci koju je pocetkom 2002 preokrenuo Jugoslavenski Haski Sud za Ratne Zlocine, u Nizozemskoj. Taj sud je vec uvelike bio pod istrazivanjem za korupciju, ali je bio dovoljno lukav da objavi svoju odluku ubrzo nakon 11. septembra 2001 I napada na Ameriku, znajuci da Ahmicima nece biti posvecena velika paznja, jer su prezivjeli vecinom zene I djeca. Istina je da je vecina humanitarnih agencija, Ujedinjene Nacije I druge agencije kao sto je Haski Sud uglavnom dio velikog, smrtonosnog bratstva.

Rijetko posvecujemo paznju katastrofalnim osudama koje izlaze u statistikama nasilja. Iz njih se jasno vidi da muskarci predstavljaju preko 95 posto svih pocinitelja nasilja, a da su zrtve velikom vecinom zene I djeca.

Te katastrofalne statistike su svakodnevica za zene. Vecina bosanskih zena u programu za lijecenje trauma, Kolo, izjavljuju da to lijecenje nema veze s politikom ni feminizmom, a da ni ne spomenemo rijec Boginja ili spol. Zemlja je puna zena koje nisu svjesne svoje zenske povijesti I covjecnosti, te “postaju muskarci koje tretiraju kao Bogove I za koje se udaju.” [1] Zene koje nisu svjesne svoje zenske covjecnosti I svetosti, podsvjesno spremaju urotu da uniste svete sume.

Sazivanje Vijeca Bijele Breze koje su sazvale zene iz Ahmica je njihvoa sposobnost da iskazu veliki raspon nota, glasa I sijanja djevicanske sume. Intuitivno sam znala da su zene iz Ahmica u tom izoliranom selu za vrijeme napada iskusile zensku solidarnost I uskladile svoje zenske cikluse. Nije li ta solidarnost slicna isprepletenim korjenima koje nalazimo u gustoj sumi? Ja sam osjetila da su se zene ispreplele I povezale svojom krvlju I menstrualnim ciklusom, potaknute patnjom da jedna s drugom dijele svoju svetost. Osjetila sam tu svetost za vrijeme ta dva Vijeca Bijele Breze I u kolima

Zene cijelog svijeta na Majci Zemlji sazivaju vijece kada dijele svoje price, a zene koje slusaju te price osjecaju kako ce se ti lazni patrijarhalni sistemi pravde skrhati pred zenskom pravdom I zakonima prirode. Sazivanje Vijeca Bijele Breze sa zenama iz Afganistana, Kine, Koreje, Indije, Pakistana, Tajladna, Tibeta, Sri Lanke, Juznoafricke Republike, Centralne I Juzne Amerike zajedno s Europom I Rusijom bio bi jedan od najjacih zenskih preporoda ikad prikazanih u povijesta zene I Majke Zemlje. Cujem tonove tuge Majke Zemlje, zalosti I boli od ratove, nasilja, poplava, potresa zemlje, vulkana, susa I velikih gladi po njenom tijelu. Cujem tonove bola u prici svake osobe. Cujem tonove u svakoj maloj cini ucinjenoj s velikom ljubavlju. Cujem tonove u kolu. A ti?

Pozivam vas da posjetite jednu od godisnjih bosanskih konferencija u Novom Travniku u Bosni I prisustvujete u Vijecu Bijele Breze s bosanskim zenama I samnom. Svaka donacija I fondiranje tih ljudi, pomoci ce ih se sjeca I da ne daju svoja sjecanja, koja su isto tako nasa sjecanja, zar ne?

Danica







Discuss / Raspravljati


..


In accordance with 17 USC 107, material on this website is distributed without profit to those who have expressed a interest in receiving the included information for research and educational purposes. The operators of this website may have no affiliation whatsoever with the originator of some of the articles or images presented on this website, nor is this website necessarily endorsed or sponsored by the originators of some of the articles or images. Whenever possible, links to original source material are provided as a convenience to our readers and allow for verification of authenticity. However, as originating source pages are often updated by their originating host sites, the versions posted here may not match the versions our readers view when clicking the links to the original source material.